Haiku stih

 

Prosto Rečeno

Goran Poletan

⇓ download ⇓

Vjetar, vragolan,
miluje sve ruže redom
– one se crvene.

Jastreb bijelog
goluba uhvatio
– jede slobodu.

Ljetnji pljusak sve
tjera u bijeg – ne i
starog pijanca.

Između dvije
žene, dijete izabra
ružniju – majku.

Nepomične, kao
razbacano kamenje
– ovce u polju.

Na crvenom pijesku
pustinje, samo gušter
prkosi suncu.

Dani sve kraći.
Cvrčak pjeva neumorno
– zna neće još dugo.

Stranac prolazi
žurno, sa vrećicom
– klatno u ruci.

Na ulici – ljudi
se sastaju i rastaju,
bez svoje volje.

Pod svjetlom mjeseca,
pauk krenuo u gozbu
– gušter takođe.

Samo se sova
na kratko javi i šuma
opet utonu u muk.

Kao nekakva
štapom podbočena
starica – koliba.

Okrezavio
od starosti i ptica
– suncokret.

Čovjek i pas,
u jutarnjoj šetnji.
Zamišljeni.

Bježeći od
vjetra, list nađe zaklon
u plitkom rovu.

Podnevna žega
i zveket motika po
suvoj zemlji.

Nebo prosulo
ogledala po putu – ptice
ih piju zajedno.

Poplava. Rijeka
pokrala bundeve i
pobježe sa njima.

Rijeka daje
praznu bocu obali, pa je
uzima natrag.

Izgubljenu
lutku rijeka ljuljuška
– da je utješi.

Komarci se raduju
zalasku sunca. Njima se
niko ne raduje.

Ptice pojele
trešnje – peteljke ostale
meni za čaj.

U noćnoj šetnji
uplaših zaspalog psa
– i on mene.

Na pustom polju,
veliki kamen i ja
– sa sjenkama.

Riječna struja
odnosi sve osim pataka
i vrbovih grana.

Šetah sa rijekom
neko vrijeme, a onda
se raziđosmo.

Na pustoj poljani
crno, osušeno drvo
– poletje gavran.

Pijanac priča
– konj samo potvrđuje
klimanjem glavom.

Ispred vrata
djed otrese snijeg
sa male jelke.

Nova godina
– gledam nove čestitke
starih prijatelja.

Subotnje veče.
Zaleđenom ulicom
jure vatrogasci.

Na žeravici
puče pečeni kesten
– uzdahnu starac.

Baka plete šal.
Vunicu iz kutije
razvlači mače.

Starčevu pjesmu
podignutim uhom
osluškuje pas.

U kuhinji
zamirisa pečenje
– dotrča mače.

Ispucalu zemlju
prekopava seljak
– za njim i ptice.

Farmer priča
i strpljivo tjera muve
sa grubog lica.

Spaljena livada
– u jutarnju tišinu
spušta se vrana.

Podnevna žega
– na kraju farme treperi
stado ovaca.

Iznad mladog žita
vjetar ljulja vrane na
strujnim žicama.

Zalazi sunce.
U ispucaloj zemlji nestaje
sjenka mravinjaka.

Tavanska vrata
glasno otvara i zatvara
pustinjski vjetar.

Na plastičnom stolu
veliku lubenicu jedu
djeca i ose.

Školski raspust
– u dvorištu, zrele trešnje
niko ne bere.

Napuštena farma
– na zarđaloj žici vise
zrele kupine.

Stari zidni sat
otkucava ponoć.
Cvrčak još cvrči.

Sa kamenih brda
dozivaju se čobani
– ječi dolina.

Zalaja pas.
Nisku ogradu preskoči
uplašeni kengur.

Suvi list
sa paučinom njiše
jesenji povjetarac.

Podnevna žega
– dječak, go do pojasa,
tjera stoku i muve.

Pustinjski vjetar
izbacuje iz metalne cijevi
čudne zvuke.

Prve krupne kapi
kiše na vrelom betonu
– ubrzaše mrave.

Stric četvrta
paradajz – soli ga
i jede u slast.

Prošla je ponoć
– zidni sat sve glasnije
broji minute.

Ispred mene
put nestaje u magli
– uskoro ću i ja.

Krezavi seljak
zadovoljno tapše
debelu svinju.

Muva u mojoj
čaši – šteta i za nju
i za mene.

Motorna testera
zareza staro drvo
i šumsku tišinu.

Gledam drugara
na samrti – umire
prijateljstvo.

Između ljudskih
stopala mravi izvlače
ranjenog druga.