Mir

Mir

Goran Poletan

Ja neću nikome sudija biti,
ne, neću čak ni kritičar…
…Zar ja drugima mane tražiti,
a sam ih imam stotinu bar!?

Moje su ruke uvijek raširene,
htio bih da zagrlim čitav svijet.
Ljubav, samo ljubav, teče mi kroz vene,
mržnja mi ne pada na pamet.

Ni za čime ne vapijem više,
sad se svijeta bitisanju divim.
Ni za čim mi srce ne uzdiše,
bezbrižan sam, kao biljka živim.

Ja ne patim više ni za kime
i ni jednoj želja me ne vuče,
pošto probah sve čari intime
vrele strasti pokidah obruče.