SADRŽAJ
- Kosovi Sveštenici
- Kosovo
- Čeka Kosovo
- Oni Su Sejali Junaštva Seme
- Košare, Brdo Paštrik, Gorožup
- Srpske Megdandžije
- Mojkovac
- Šajkaši – Šajkača
- Sveti Sava
- Nemanjići
- Dušan Silni
- Knez Lazar
- Miloš Obilić
- Starina Novak
- Ivan Grozni
- Aleksa-Lekso Saičić I Samuraj
- Jovan Kursula
- Vojvoda Stevan Sinđelić
- Braća Nedić
- Gavrilo Princip
- Gvozdeni Puk
- Milunka Savić
- Duh Jasenovca I Donje Gradine
- Veselin Šijaković
- Djeca Kozare
- Blagoje Jovović
- Savo Lazarević I Vučeta Lazarević
- Milan Tepić I Stojadin Mirković
- Miloš Ćirković
- Vojvoda Aleksandar Radulović Šaran
- Ruđer Bošković
- Ognjeslav Kostović
- Nikola Tesla
- Mihajlo Pupin
- Mileva Marić
- Milutin Milanković
- Filip Višnjić
- Milica Stojadinović Srbkinja
- Njegoš
- Ivo Andrić
- Peter Handke
- Ilja Čislov
- Beograd
- Niš
- Novi Sad
- Svest
- Ti Si Sin Vuka
- Vidovdan 1168.
- Vuk
- Crna Gora Sva Se Budi
- Republika Srpska
- Vaskrsla Je Crna Gora
- Izbor
- Kolo Ne Sme Stati
Košare, Brdo Paštrik, Gorožup
Goran Poletan
Našu decu nije pobedio NATO,
iako je nadmoć u brojnosti im’o,
Albancima slao pomoć obilato:
Bombardov’o Srbe, špijunir’o, snim’o…
Zalud im je bila i nadmoć brojčana,
Foke i SAS – ovci, Gurke, savetnici…
Nije popustila ni za tren odbrana,
ispod kiše bombi u paklenoj bici.
Tu se pokazalo, da kroz sva vremena,
srpske majke samo rađaju junake.
Samo im se smenjuju bitke i imena,
ali pokolenja liče na predake.
Mislili smo da su sa Lazarom pali
svi junaci i da tu se Srpstvo gasi,
ali su im geni u krvi ostali,
onih što se rađaju da se Srpstvo spasi.
Mada skoro deca, s osamnaest leta,
nosili su gene Kosovskih junaka,
s takvom krvlju ništa, ni mladost, ne smeta:
gen se odmah seti krvavih bitaka
i samo nastavi gde je nekad stao,
u novome telu, iz starog što niče,
kao da je samo na trenutak pao.
Njega se ni mesto, ni vreme ne tiče,
jer tela su samo vozila za gene,
krvlju se prenose kroz mnoge vekove…
Zato, ti mladići, čvrsti kao stene,
spremno dočekaše osvajače nove.
Napadala ih je strašna sila mraka,
koja se na njih sa svih strana slila,
al’ nijedna sila nije tako jaka,
da bi u Srbiji Srbe uplašila.
Padale su bombe, al’ duh nije pao…
Nije se čulo ni kuku, ni jao…
Nije im za Srbiju ginut’ bilo žao.
Nastavlj’o je drugi, gde je jedan pao!
I zato Košare nikad nisu pale
i samo lažovi mogu reć’ da jesu,
već su nam junake ovog doba dale,
koji će nam novu slavu da donesu.
I na Gorožupu i na brdu Paštrik,
gde su od dečaka postali heroji,
pokaz’o je srpski vojnik svetli lik,
graničara koji smrti se ne boji,
sa srpskog međaša koji se ne miče,
nastavljajuć’ putem slavnijeh predaka,
o kojim k’o dete slušaše iz priče,
a srpska je priča o junaštvu svaka!