Haiku
Prosto Rečeno
Goran Poletan
Vjetar, vragolan,
miluje sve ruže redom
– one se crvene.
∞
Jastreb bijelog
goluba uhvatio
– jede slobodu.
∞
Ljetnji pljusak sve
tjera u bijeg – ne i
starog pijanca.
∞
Između dvije
žene, dijete izabra
ružniju – majku.
∞
Nepomične, kao
razbacano kamenje
– ovce u polju.
∞
Na crvenom pijesku
pustinje, samo gušter
prkosi suncu.
∞
Dani sve kraći.
Cvrčak pjeva neumorno
– zna neće još dugo.
∞
Stranac prolazi
žurno, sa vrećicom
– klatno u ruci.
∞
Na ulici – ljudi
se sastaju i rastaju,
bez svoje volje.
∞
Pod svjetlom mjeseca,
pauk krenuo u gozbu
– gušter takođe.
∞
Samo se sova
na kratko javi i šuma
opet utonu u muk.
∞
Kao nekakva
štapom podbočena
starica – koliba.
∞
Okrezavio
od starosti i ptica
– suncokret.
∞
Čovjek i pas,
u jutarnjoj šetnji.
Zamišljeni.
∞
Bježeći od
vjetra, list nađe zaklon
u plitkom rovu.
∞
Podnevna žega
i zveket motika po
suvoj zemlji.
∞
Nebo prosulo
ogledala po putu – ptice
ih piju zajedno.
∞
Poplava. Rijeka
pokrala bundeve i
pobježe sa njima.
∞
Rijeka daje
praznu bocu obali, pa je
uzima natrag.
∞
Izgubljenu
lutku rijeka ljuljuška
– da je utješi.
∞
Komarci se raduju
zalasku sunca. Njima se
niko ne raduje.
∞
Ptice pojele
trešnje – peteljke ostale
meni za čaj.
∞
U noćnoj šetnji
uplaših zaspalog psa
– i on mene.
∞
Na pustom polju,
veliki kamen i ja
– sa sjenkama.
∞
Riječna struja
odnosi sve osim pataka
i vrbovih grana.
∞
Šetah sa rijekom
neko vrijeme, a onda
se raziđosmo.
∞
Na pustoj poljani
crno, osušeno drvo
– poletje gavran.
∞
Pijanac priča
– konj samo potvrđuje
klimanjem glavom.
∞
Ispred vrata
djed otrese snijeg
sa male jelke.
∞
Nova godina
– gledam nove čestitke
starih prijatelja.
∞
Subotnje veče.
Zaleđenom ulicom
jure vatrogasci.
∞
Na žeravici
puče pečeni kesten
– uzdahnu starac.
∞
Baka plete šal.
Vunicu iz kutije
razvlači mače.
∞
Starčevu pjesmu
podignutim uhom
osluškuje pas.
∞
U kuhinji
zamirisa pečenje
– dotrča mače.
∞
Ispucalu zemlju
prekopava seljak
– za njim i ptice.
∞
Farmer priča
i strpljivo tjera muve
sa grubog lica.
∞
Spaljena livada
– u jutarnju tišinu
spušta se vrana.
∞
Podnevna žega
– na kraju farme treperi
stado ovaca.
∞
Iznad mladog žita
vjetar ljulja vrane na
strujnim žicama.
∞
Zalazi sunce.
U ispucaloj zemlji nestaje
sjenka mravinjaka.
∞
Tavanska vrata
glasno otvara i zatvara
pustinjski vjetar.
∞
Na plastičnom stolu
veliku lubenicu jedu
djeca i ose.
∞
Školski raspust
– u dvorištu, zrele trešnje
niko ne bere.
∞
Napuštena farma
– na zarđaloj žici vise
zrele kupine.
∞
Stari zidni sat
otkucava ponoć.
Cvrčak još cvrči.
∞
Sa kamenih brda
dozivaju se čobani
– ječi dolina.
∞
Zalaja pas.
Nisku ogradu preskoči
uplašeni kengur.
∞
Suvi list
sa paučinom njiše
jesenji povjetarac.
∞
Podnevna žega
– dječak, go do pojasa,
tjera stoku i muve.
∞
Pustinjski vjetar
izbacuje iz metalne cijevi
čudne zvuke.
∞
Prve krupne kapi
kiše na vrelom betonu
– ubrzaše mrave.
∞
Stric četvrta
paradajz – soli ga
i jede u slast.
∞
Prošla je ponoć
– zidni sat sve glasnije
broji minute.
∞
Ispred mene
put nestaje u magli
– uskoro ću i ja.
∞
Krezavi seljak
zadovoljno tapše
debelu svinju.
∞
Muva u mojoj
čaši – šteta i za nju
i za mene.
∞
Motorna testera
zareza staro drvo
i šumsku tišinu.
∞
Gledam drugara
na samrti – umire
prijateljstvo.
∞
Između ljudskih
stopala mravi izvlače
ranjenog druga.