SADRŽAJ
- Kosovi Sveštenici
- Kosovo
- Čeka Kosovo
- Oni Su Sejali Junaštva Seme
- Košare, Brdo Paštrik, Gorožup
- Srpske Megdandžije
- Mojkovac
- Šajkaši – Šajkača
- Sveti Sava
- Nemanjići
- Dušan Silni
- Knez Lazar
- Miloš Obilić
- Starina Novak
- Ivan Grozni
- Aleksa-Lekso Saičić I Samuraj
- Jovan Kursula
- Vojvoda Stevan Sinđelić
- Braća Nedić
- Gavrilo Princip
- Gvozdeni Puk
- Milunka Savić
- Duh Jasenovca I Donje Gradine
- Veselin Šijaković
- Djeca Kozare
- Blagoje Jovović
- Savo Lazarević I Vučeta Lazarević
- Milan Tepić I Stojadin Mirković
- Miloš Ćirković
- Vojvoda Aleksandar Radulović Šaran
- Ruđer Bošković
- Ognjeslav Kostović
- Nikola Tesla
- Mihajlo Pupin
- Mileva Marić
- Milutin Milanković
- Filip Višnjić
- Milica Stojadinović Srbkinja
- Njegoš
- Ivo Andrić
- Peter Handke
- Ilja Čislov
- Beograd
- Niš
- Novi Sad
- Svest
- Ti Si Sin Vuka
- Vidovdan 1168.
- Vuk
- Crna Gora Sva Se Budi
- Republika Srpska
- Vaskrsla Je Crna Gora
- Izbor
- Kolo Ne Sme Stati
Mojkovac
Goran Poletan
Cijeli je Mojkovac spomenik herojstva,
svjetionik Srpstva, koji vječno sija…
Da ne bješe tadašnjeg junaštva i čojstva,
ne bi postojala ovakva Srbija!
Tu je svaka kuća mauzolej pravi.
Iz svake je ponik’o neko od junaka.
Svaka srpsko bratstvo i junaštvo slavi,
jer Božićnu žrtvu prinijela je svaka.
Te Badnje večeri i Božićnog jutra,
koji se obično s porodicom slave,
da bi ih slavili i unuci, sutra,
za Božić su sopstvene žrtvovali glave.
Na dan kada vino i rakija teče,
krv je tekla njihova i krv od dušmana,
i baš za taj Božić i za Badnje veče,
oni proslavljaše sred ljutog megdana.
Mada s druge strane biješe moćna sila,
stajali su čvrsto, nisu uzmicali.
Uz badnjak i tamjan, svijeće i kandila…
Krvlju su dušmanskom brda osvještali!
Mojkovče! Grade, ko iz epskog mita,
gdje majke samo rađaju junake:
časne i poštene, lika ponosita,
hrabre, visoke, izdržljive, jake…,
svjedoči vječno o Srpskome bratstvu,
koje se smatralo važnijim od glave,
nije se divilo imanju, bogatstvu…,
već junaštvu, da ih praunuci slave,
a mi ćemo, vječno, čuvat’ uspomenu,
na te slavne pretke, ponosne heroje,
dok oni što pomisle da na Srbe krenu…,
nek sa njima pretke uporede svoje!,
pa će odmah znati šta ih ovdje čeka,
krv njihova, stari, strah će osjetiti.
Osjetiće vuka, ne slabog čovjeka,
miris svoga straha neće moći skriti.
Vukovima takav miris ne promiče,
miris stare žrtve, miris kukavice…,
jer vukovi mladi na starije liče,
a lisice mlade, na stare lisice.
I deset lisica na jednoga vuka,
uzmičuć’, sa strahom, ide neodlučno,
da ih je junaku i gledati muka…
I djeci junaka gledat’ ih je mučno!
Kada vide borbu, vuci prsa šire
i jedva čekaju da okuse krvi,
a lisci se lako sa porazom mire
i gledaju samo ko će pobjeć’ prvi.
Lisica se zecom i pticama hrani,
i njima se, plašljivo, vuče izokola,
a za vuka nisu ptice i fazani:
on rastrga lisca, al’ i ovna, vola…
Vuk vučića odmah k’o vuka odgaja,
Ovca svoje jagnje da k’o ovca bude,
miš s mladima bježi od kraja do kraja…
Takav isti zakon važi i za ljude!
Junak će uvijek rađati junake,
kukavica samo kukavce nejake!
