SADRŽAJ
- Kosovi Sveštenici
- Kosovo
- Čeka Kosovo
- Oni Su Sejali Junaštva Seme
- Košare, Brdo Paštrik, Gorožup
- Srpske Megdandžije
- Mojkovac
- Šajkaši – Šajkača
- Sveti Sava
- Nemanjići
- Dušan Silni
- Knez Lazar
- Miloš Obilić
- Starina Novak
- Ivan Grozni
- Aleksa-Lekso Saičić I Samuraj
- Jovan Kursula
- Vojvoda Stevan Sinđelić
- Braća Nedić
- Gavrilo Princip
- Gvozdeni Puk
- Milunka Savić
- Duh Jasenovca I Donje Gradine
- Veselin Šijaković
- Djeca Kozare
- Blagoje Jovović
- Savo Lazarević I Vučeta Lazarević
- Milan Tepić I Stojadin Mirković
- Miloš Ćirković
- Vojvoda Aleksandar Radulović Šaran
- Ruđer Bošković
- Ognjeslav Kostović
- Nikola Tesla
- Mihajlo Pupin
- Mileva Marić
- Milutin Milanković
- Filip Višnjić
- Milica Stojadinović Srbkinja
- Njegoš
- Ivo Andrić
- Peter Handke
- Ilja Čislov
- Beograd
- Niš
- Novi Sad
- Svest
- Ti Si Sin Vuka
- Vidovdan 1168.
- Vuk
- Crna Gora Sva Se Budi
- Republika Srpska
- Vaskrsla Je Crna Gora
- Izbor
- Kolo Ne Sme Stati
Gvozdeni Puk
Goran Poletan
149 Karađorđevih zvezda sa mačevima,
6 ruskih Krstova Svetog Đorđa i 10 francuskih Legija časti…!
Koja to zemlja na svetu tako odlikovan puk ima
i dal’ ima vojske na svetu da pred njim neće na kolena pasti…?
Kada bi ga ugledali Bugari pred sobom samo,
pretrnuli bi od straha i nast’o bi pravi muk,
jer su znali da se pred njim neprijatelj svaki slam’o.
U strahu bi bežat’ stali: – Bež’…! Gvozdeni! Ludi puk…!
A ko behu ti junaci, što svetlaju srbsko lice,
kojim celi svet se divi i kome se svako klanja?
Svi junaci Puste Reke, div-heroji iz Toplice
i herojska braća im iz Jablanice i Zaplanja!
Gvozdeni bi puk se slao gde je bilo baš najteže,
gde se mora osvojiti i gde nema povlačenja,
kad izgleda beznadežno, neprijatelj obruč steže…
Tad u oganj živi krenu, preko stenja i kamenja!,
ne bojeć’ se strašnog boja, smrti smejuć’ se u lice,
kroz krv, jedni preko drugih, budeć’ strah na drugoj strani:
džaba gnezda mitraljeska, iza bodljikave žice,
kada prema vama jurnu razjareni Topličani.
U tim strašnim jurišima, slamali su brojne čete,
k’o uragan kakav, rušeć’ ispred sebe sve prepreke,
spremno jureć’ na topove, na puške i bajonete:
orući pred sobom polja, preskačući brda, reke…
K’o u transu, il’ hipnozi…, rušili su i slamali,
dajuć’ sebe za potomstvo, seme slave su sejali,
koliko ih hrabro pade, kol’ko su života dali,
nisu pažnju obraćali, jer su važnost žrtve znali.
Niko nije oklevao, kada treba život dati
(Znali su da mogu pasti, uvek kada bitku biju),
niko nije pomislio kako glavu sačuvati,
kad odlučni boj se bije za rod srbski i Srbiju.
Hrabra četa div-junaka legendu herojstva skova,
svetlajući obraz Srbstva, pronoseć’ mu svetom slavu
i kada te put nanese kroz ta gnezda sokolova,
pokloni se tom junaštvu i ponizno spusti glavu
kada prođeš kroz predele Puste reke i Zaplanja,
Jablanice i Toplice, ponosi se Srbin što si,
al’ i dužnu poštu odaj tom predelu, zbog stradanja,
jer tu svaka kuća žrtvom i junakom se ponosi!