Djeco Kozare, sveti mučenici,
stradali ste što ste djeca od junaka.
Nisu smjeli na vaše očeve, u bi’ci,
nego su tražili stara il’ nejaka,

preko djece njihove da se jačim svete,
jer ih zbog njih preziru i djeca i žene.
Ponos lava ne mogu nikad da osjete,
nose kukavičku krv. Gene hijene.

Bez te sramne parade bestiđa i jada,
koliko su kukavni nikad ne bi znali.
Skrivali su svoje lice sve do tada,
kad su cijelom svijetu pravu sliku dali.

Zbog istine, žrtve vi postaste svete:
da se bijedne hulje na svjetlost dovedu,
i da ih iz svijeta cijeloga primjete:
Da svi kukavičluk vide taj i bijedu.

Prljav im obraz i crna im sreća,
k’o gubavci među ponosnim ljudima…
Da ih se svak’ gadi…, ima l’ kazna veća!?
I da l’ od prezira gore kazne ima?

Oni propadoše, vi se posvetiste,
njima večna mora, vama mir večiti,
oni svi u grehu, a vi duše čiste…
To će večni primer zla i dobra biti.