Moja se rodbina polako seli,
dijele sudbinu davnih im predaka,
nekoliko kofera sa sobom ponijeli,
suznih očiju i teška koraka.

Moja se rodbina polako seli,
njihove vapaje niko ni ne sluša,
kao kad se čovjek sa životom dijeli,
…odlazi tijelo, al’ ostaje duša.

Moja se rodbina polako seli,
tmurni, kao da sunce ih ne grije.
Ja ih vodim tamo gdje nisu željeli,
baš kao Mojsije, ili Arsenije…

Moja se rodbina polako seli.
Sudbina ih vodi na drugi kraj svijeta.
Znaju nigdje im se niko ne veseli,
i rođenom bratu izbjeglica smeta.

Moja se rodbina polako seli,
u tuđoj zemlji, opet sve iznova…
Neki su već novi život započeli,
ali bez slasti, radosti i snova.