U jednoj zapuštenoj bašti,
okruženoj šumom,
po čitav dan je veselo pjevao
jedan mladi slavuj.

Jednoga dana,
njegovu pažnju privuče
jedan, tek procvjetali, pupoljak ruže,
koja je u bašti rasla.

Slavuja je ljepota tog pupoljka
svaki dan opčinjavala sve više i više
i on je počeo da svo vrijeme
provodi pored te,
poslije kratkog vremena,
već, u punoj ljepoti, rascvjetale ruže,
da bi, uskoro, opijen njenom ljepotom,
svaku svoju pjesmu
posvećivao samo njoj.

Čitava okolina je odjekivala
od njegove zaljubljene pjesme,
sve dok, jednoga dana,
ruža nije počela da vene.

Nesvjestan ružine prave prirode,
slavuj je počeo da vene zajedno s njom.
Njegova pjesma je postajala
sve tužnija i tužnija,
da bi, na kraju, potpuno zaćutao.
Još kratko vrijeme je tugovao,
a onda, od tuge i uginuo.

Ruža, čim joj taj cvijet otpade,
pusti novi pupoljak
koji će izmamiti pjesmu
nekog novog slavuja.