Crna Gora sva se budi!
Pravoslavlje opet cvjeta
i opet je puna ljudi
naša Srpska crkva sveta.

Planu vatra, nesta tama.
Ustalo je sve što vrijedi!
Crna Gora na nogama,
pokoljenje pretke slijedi:

Prozboriše kroz njih preci,
što su ponos Srpstva bili:
vojvode, vladike, sveci…,
što su Srpstvo proslavili.

Crnogorski sokolovi,
Srpske Sparte ponos pravi,
izrodiše porod novi,
novu nadu novoj slavi.

Svi se sliše u litije,
i Primorci i Brđani…
Izostao niko nije
i svi su na istoj strani!

Kum do kuma, brat do brata,
djed uz sina i unuka,
soko se do orla hvata,
gorski vuk do morskog vuka.

Da s obraza skinu ljagu,
nanijetu od izdajice,
i baš u inat vragu
da pokažu srpsko lice.

Crnogorske slave sjeme,
izniče i opet, smjelo,
baš kao u tursko vrijeme,
stavi se na srpsko čelo!