Crnogorska braćo svijetlo vaskrsnuste,
a bilo se činilo: više niste živi…
Još juče ste bili samo sluge puste,
a danas, već, cijelo Srbstvo vam se divi

i u vas gleda, k’o u svjetlost pravu
i kao u nadu za novu pobjedu.
Kroz vas cijelo Srbstvo podiglo je glavu,
ponosi se vama, u svakom pogledu,

jer kroz vas zasja iskra nepokora
i iskra spremnosti borbe za slobodu:
da ponosan nikad robovat’ ne mora,
nego će tirane natjerat’ da odu.

Vi ste, sve, srušili nade tuđinove,
da podijeli braću, koju do sad nije,
i srušiste ste, evo, svih dušmana snove,
da rastave Crnu Goru od Srbije.

Džaba privremene carine, granice,
džaba i vijekovni planovi Zapada,
džaba malobrojni žbiri, izdajice…
Srbstvo se diže jače no ikada!

i nikada više neće ikom dati
da od Srba pravi ljude bez korijena,
kojima će čak i crkve otimati…
Vi ste pred njih stali, stameni k’o stijena!,

pokazujuć’ svima da Srbstvo već jača,
do te mjere da se ničega ne boji
i da se ne cijepa, već se Srbstvu vraća
čak muhamedanac i katolik koji,

što saznaše imena svojije’ predaka,
pa im se sad Srbstvu teško vratit’ nije,
a nama je važna srbska glava svaka,
što se vrati krilu Srbstva i Srbije.