Neretljani, vi ste nekad sila bili,
dok ste bili Južnih Srba mornarica.
Od kad su vas vjerama, tuđim, razdijelili
jedva da imate čestitih dublica.

Izgubiste brodove, ostrva i more,
izgubiste slobodu, čast, hrabrost i ime.
Na vašem se moru tuđe pjesme ore,
druge pozdravljaju oseke i plime.

Na staro junaštvo ništa ni ne sjeća,
Neretvanci sada drugim se klanjaju.
Ne gori na stolu više slavska svijeća,
djeca srpske pretke više vam ne znaju.

Dok slaviste: Vodena, Vesnu, Triglav Bora,
Svarožića, Dajboga, što sa neba sija,
bili ste vladari cijelog Sinjeg mora,
danak vam je morala plaćat’ Venecija.

Bili ste poznati kao Paganija,
pošto svoje vjere, stare, dali niste,
ni kad se pokrsti čitava Srbija…
Od svih Srba, zadnji Hrišćanstvo primiste.

Sad vaše pobjede neko drugi slavi,
vaše slavne bitke i ime svojata,
a vi, zbog podjele, radite o glavi
onome kog trebate smatrati za brata.