Ja imam viziju nove Srbije,
sa onom slavom iz starije’ dana,
gdje ni jedan čovjek zaboravljen nije,
gdje su djeca bezbrižna, srećna, nasmijana…

Ja već jasno vidim, da se iz sna bude
usnuli: hrabrost, pravda i poštenje.
Vidim da stare i bezvoljne ljude
smjenjuje, svijetlo, novo pokoljenje.

Vidim kako stid se među ljude vraća,
donoseći sa sobom ponos, poštovanje…,
kako svaki čovjek uspravno korača,
kako je prevare i bijede sve manje,

kako žena obraz čuva porodici
i kako za djecu, svoju, sve žrtvuje,
kako se cijene: seljaci, radnici…,
kako se zemlja voli i poštuje.

Vidim kako niču novi velikani,
korijeni jaki puštaju izdanke,
vidim kako nestaju mozgovi isprani,
tuđinske: vjere, škole, knjige, banke…

Vidim slobodu,
našu vlast…,
a oni neka odu
bestraga, u propast!

Ako, možda, neko, ne vjeruje meni,
neka sam pogleda – svi su probuđeni!